Dana 29. travnja 2024. godine donesen je Pravilnik o Registru ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, objavljen u „Narodnim novinama“ broj 56/2024, a Registar je počeo s radom 1. srpnja 2024. godine. Njegovo uvođenje dio je promjena kojima se nastoji bolje urediti područje ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju i pružiti veća zaštita osobama koje ih sklapaju.
Ugovorom o doživotnom uzdržavanju osoba se obvezuje da će drugoj osobi pružati pomoć i skrb do njezine smrti, a zauzvrat nakon njezine smrti stječe određenu imovinu. Kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju imovina se, prema ugovoru, može prenijeti na osobu koja daje uzdržavanje još za života osobe koja uzdržavanje prima. Upravo zato sklapanje ovih ugovora može imati vrlo ozbiljne posljedice, osobito kada je riječ o stanu, kući ili drugoj vrijednoj imovini.
Registar ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju uveden je kako bi se na jednom mjestu vodila evidencija o takvim ugovorima. U njemu se bilježe podaci o sklopljenim ugovorima, njihovim izmjenama, kao i određeni podaci o sudskim postupcima koji se vode u vezi s njima. To može biti posebno važno ako postoji više ugovora ili ako se naknadno pojavi pitanje je li neki ugovor izmijenjen, raskinut ili je pokrenut postupak kojim se traži njegovo poništenje ili utvrđivanje da nije valjan.
Jedna od važnih prednosti Registra jest veća preglednost. Umjesto da se podaci nalaze samo kod pojedinog javnog bilježnika ili suda, oni se sustavnije evidentiraju u zajedničkoj elektroničkoj evidenciji. To može pomoći u sprječavanju pojedinih problema i olakšati provjeru što se s određenim ugovorom događalo. Registar može biti osobito koristan u zaštiti starijih osoba, koje često sklapaju ove ugovore jer im je potrebna pomoć i briga druge osobe.
Važno je, međutim, razumjeti da Registar nije „zaštita od svega“. On ne može spriječiti da netko bude prevaren, prisiljen na sklapanje ugovora ili da ugovor sklopi bez dovoljno razumijevanja njegovih posljedica. Registar samo bilježi podatke o ugovorima i određenim postupcima koji se uz njih vode. Ako nastane spor, primjerice ako osoba tvrdi da nije slobodno pristala na ugovor ili da druga strana ne ispunjava svoje obveze, i dalje će biti potrebno tražiti odgovarajuću pravnu i sudsku zaštitu.
Još jedno važno pitanje je privatnost. Registar sadrži osobne podatke i zato nije zamišljen kao javna baza u kojoj svatko može slobodno pretraživati podatke o svim ugovorima. To s jedne strane štiti privatnost građana, ali s druge strane znači da pristup podacima nije uvijek jednostavan za svakoga tko bi želio provjeriti postoji li neki ugovor.
Pozitivno je i to što su izmjenama Zakona o parničnom postupku uvedena pravila prema kojima su postupci koji se odnose na izmjenu, raskid, poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ovih ugovora hitni. Time se nastoji osigurati da se sporovi rješavaju brže, što je posebno važno kada je riječ o starijim osobama i njihovoj imovini.
Uvođenje Registra zato možemo promatrati kao korak prema većoj sigurnosti i boljoj evidenciji ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju. Rezultati Registra se tek trebaju vidjeti, jer za sad, iako se radi već o dvije godine rada, nismo svjedoci konkretnih učinaka. Ipak, sam Registar neće riješiti sve probleme. Za stvarnu zaštitu građana jednako je važno da prije potpisivanja ugovora dobro razumiju što potpisuju, koje obveze preuzimaju i što se događa s njihovom imovinom. Posebno je važno ne poistovjećivati doživotno i dosmrtno uzdržavanje jer između njih postoji velika razlika u trenutku kada dolazi do prijenosa imovine.
U konačnici, cilj ovih promjena trebao bi biti jednostavan – da osoba koja sklapa ugovor o uzdržavanju zna što potpisuje, da njezina volja bude slobodna i stvarna te da u slučaju problema može brzo i učinkovito zaštititi svoja prava.
Najbolja zaštita nije samo u Registru, nego u odluci da se prije potpisa zastane, upita i razumije svaka posljedica ugovora.
U Sisku, 16. rujna 2026.
PGP SISAK
Loading ...