R.D. iz Gvozda, Pješćanica 131, državljanka je Bosne i Hercegovine (BiH). Rođena je u Suhom Polju, općina Bijeljina, BiH. U Republic Hrvatskoj (RH) prebivala je od 1981. do 1995., kada je napustila RH te se ponovo vraća dana 03.06.2009. godine. Tada ostvaruje pravo na prvi privremeni boravak u RH.
Po proteku pet godina zakonitog boravka u RH sukladno čl. 92 st. 1 Zakona o strancima (ZOS) R.D. podnijela je zahtjev za stalni boravak u RH tijekom lipnja 2014. smatrajući da ispunjava uvjete za isti. Zahtjev za stalni boravak odbija se iz razloga što nije ispunila uvjet za odobravanje stalnog boravka – nema osigurana sredstva za uzdržavanje u RH sukladno Uredbi o načinu izračuna i visini sredstava za uzdržavanje državljanina treće zemlje u RH iz 2012. /NN 51/12/. U tom postupku po opunomoćeniku u osobi odvjetnika Ž.Z. pristigla je do odluke po Upravnoj tužbi koja je odbijena, te shodno tome odustaje od daljnjeg postupkovanja.
Podredno, podnijela je i zahtjev za stjecanje prava povratnika i to 09. veljače 2015.g., te je zahtjev Rješenjem Ureda državne uprave (UDU) Sisačko-moslavačke županije (SMŽ), Služba za gospodarstvo, Ispostava Glina od 10. veljače 2015.g. odbijen – uz navođenje razloga da je zahtjev nepravovremen. U postupanju je došla do negativne ocjene drugostupanjskog tijela, te se nije upustila u pokretanje upravnog spora.
Stranka R.D. nalazi se trenutno na 15. privremenom boravku kao državljanin treće zemlje sukladno čl. 79. st. 1. toč. 6. Zakona o strancima – ozbiljno opravdani razlozi humanitarne prirode.
Ne manje bitno, R.D. je svakog mjeseca u obvezi plaćanja obveznog zdravstvenog osiguranja stranca u RH koji iznosi cca. 79 eura. Ista je korisnica obiteljske mirovine u iznosu od 147 eura. Zbog ugroze egzistencije i nemogućnosti podmirivanja mjesečnih iznosa na ime zdravstvenog osiguranja pokrenut je postupak, tijekom svibnja 2022.g., za otpis duga sukladno Općem poreznom zakonu.
Novi zahtjev za stalni boravak podnosi 19. lipnja 2020. Trenutno se vodi postupak pred Ustavnim sudom RH, po uloženoj Ustavnoj tužbi u veljači 2023. godine.
Uporedo podnosi zahtjev za izdavanje deklaratornog Rješenja o pravu na stalni boravak koji je upućen MUP-u tijekom ožujka 2021. R.D. se u zahtjevu poziva na čl. 79. st. 1. Zakona o kretanju i boravku stranaca /NN 53/91/ koji je propisivao da će se status trajno nastanjenog stranca /današnji stalni boravak/ priznati pod uvjetom reciprociteta, osobama koje su se prema dotadašnjim propisima smatrale Jugoslovenskim državljanima, što je u ovom predmetu nesporno, ako danom stupanja na snagu predmetnog Zakona imaju prebivalište u RH. Stranka R.D. je ex lege stekla status trajno nastanjenog stranca/stalni boravak u RH. Podredno se ističe kako je R.D. propustila ishodovati osobnu iskaznicu u to vrijeme, ali ne ishodovanje osobne iskaznice je prekršaj za koji je predviđena novčana kazna što je naznačeno i u Zakonu o strancima iz 2003. Nigdje nije navedeno da stalni boravak prestaje ako nije zatražena osobna iskaznica.
Stranka je u travnju 2024.g. zaprimila Odluku Ustavnog suda RH, Broj: U-111471212022, kojom se ustavna tužba odbija – izdavanje deklaratornog akta u odobrenju trajnog nastanjenja u Republici Hrvatskoj u skladu s člankom 79. Zakona o kretanju i boravku stranaca (“Narodne novine” broj 53/91., 71l91. ). U tijeku je postupak podnošenja zahtjeva Europskom sudu za ljudska prava.
Da, ali to nisu jedini postupci stranke R.D. koji opterećuju njezino bivanje. Ista se našla i u vrtlogu pravnog postupanja kako u postupcima ovrhe nad mirovinom, tako i otpisa duga na ime ugroze egzistencije sukladno čl. 148. st. 4. Općeg poreznog Zakona, što smo gore već naznačili.
U oba postupka u tijeku je upravni spor pred Upravnim sudom u Zagrebu.
PGP Sisak je mišljenja kako se R.D. nalazi u pravnom limbu: ugroze egzistencije, narušavanje njezina dostojanstva te sustavne usmjerenosti protiv samog interesa stranke. Naime, vođenje postupka odobravanja boravka iz humanitarnog razloga samo je produžetak agonije za stranku. Ovdje je riječ o besperspektivnost odobrenih humanitarnih boravaka, s obzirom da se u tom statusu može dugotrajno živjeti bez da se ikada stekne mogućnost za reguliranje stalnog boravka i državljanstva, s time da je taj status nesiguran jer ovisi o jednogodišnjim produljenima dozvole boravka i dobivanja diskrecijskog pristanka MUP-a. Također, potrebno je plaćati zdravstveno osiguranje. Također, stranka nema prava iz sustava socijalne skrbi, kao niti neka druga prava, a što ju sve stavlja u nepovoljan položaj kontinuirano i eventualno do kraja života.
Jedan postupak ne slijedi drugi, odnosno stalni boravak ne slijedi privremeni, što bi bilo logično, te ono što je olakotno kod privremenog boravka (PB) / nije potrebno prilagati dokaz o osiguranim sredstvima za uzdržavanje/ predstavlja kod stalnog boravka – ograničavajuću točnije otegotnu okolnost – uvjetovanje određenog iznosa na ime sredstva za uzdržavanje u RH, što ukazuje na dvostruke kriterije, pri čemu se postavlja i pitanje kako iznos hrvatske obiteljske mirovine, prema zakonima u RH, nije dovoljan za stalni boravak te iste osobe, umirovljenika u RH?
Predmet ukazuje na kontinuiranu diskriminaciju stranke te dugotrajnost privremenog boravka, više od 15 godina, u RH te u konkretnom slučaju ukazuje i na potrebu što promptnije izmjene regulative Zakona o strancima u tom dijelu.
Loading ...