S.B. je rođen 27.11.1985. u Slavonskom Brodu, RH, no, nije upisan u maticu rođenih, a niti u knjigu državljana niti jedne države. Stoga je S.B. osoba bez državljanstva te je godinama bio bez ikakvih dokumenata. Otežavajuća okolnost je ta što je stranka dijete iz romske obitelji, porijeklom iz R. Srbije, koja je živjela nomadskim načinom života te stranka tako nije upisan u knjigu državljana zemlje porijekla njegovih roditelja, a niti zemlje u kojoj jer rođen, a živi u istoj već više od 40 godina. Uskraćen je ne samo za upis u maticu rođenih već i za obrazovanje, zaposlenje, ostvarivanje socijalnih prava, prava na zdravstvenu zaštitu, prava na osobne dokumente, prava na sklapanje braka i u konačnici na pravo da bude upisan kao otac svoje djece.
Stranka živi u izvanbračnoj zajednici sa suprugom s kojom ima šestero djece, svi su hrvatski državljani, no, stranka nije upisan kao otac djece.
Našem uredu S.B. se javio 2022., kada je već imao privremeni boravak, a prvi privremeni boravak je uspio regulirati 2017., i to temeljem izjave o identitetu uz dva svjedoka, jer nije imao drugu identifikaciju. Od 2017. stranka uredno produžava privremeni boravak, no, to nije trajno rješenje, a k tome svako produžavanje se plaća, što je za stranku velik izdatak.
MUP RH vodeći se zaključkom da stranka po ocu ima porijeklo R. Srbije je već dva puta od stranke tražio dokaz da nije upisan u KD RS, potvrdu je vadio dva puta, zadnja potvrda je izdana 17.1.2025. godine.
Kako je stranka na privremenom boravku više od 5 godina (ove godine 8. privremeni boravak), a podnio je i zahtjev za reguliranje dugotrajnog boravišta, koji je odbijen te je u upravnom sporu od 2022.
Budući je na dugotrajnom privremenom boravku predložili smo mu da podnese zahtjev za izdavanje putovnice temeljem Konvencije o pravnom položaju osoba bez državljanstva od 28. rujna 1954. Putna isprava mu je potrebna radi daljnjeg reguliranja boravka u RH, a i radi eventualne posjete braći u Njemačkoj. Dana 30.10.2024. za stranku smo podnijeli zahtjev za izdavanje putne isprave sukladno Konvenciji o pravnom položaju osoba bez državljanstva iz 1954., a isto tako i sukladno odredbama čl.9.st.1. Zakona o strancima (NN 133/2020), a koje odredbe propisuju da se putna isprava za osobe bez državljanstva može izdati osobi bez državljanstva pod uvjetima utvrđenim Konvencijom o statusu osoba bez državljanstva od 28. 9. 1954., ako ima odobren privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak.
No, taj zahtjev se rješavao gotovo dvije godine, a rezultirao je izdavanjem posebne putne isprave za strance, ali ne zahtjevom tražene putne isprave temeljem Konvencije o pravnom položaju osoba bez državljanstva od 28. rujna 1954. Posebna putna isprava za stranca se izdaje strancu pod supsidijarnom zaštitom. No, provjerom smo utvrdili da se i ta posebna putna isprava za stranca izdaje na rok do dvije godine, a stranci je izdana na razdoblje od 4.12.2025. do 20.4.2026., dakle, na razdoblje od 4 mjeseca, što je van svih propisa koje smo gledali. Stoga smo se u vezi pojašnjenja ovog slučaja obratili predstavkom MUP-u RH.
Za zaključiti je da bezdržavljanstvo ima veoma loš utjecaj na život pojedinaca jer je državljanstvo jedno od temeljnih prava zajamčenih Konvencijom o pravnom položaju osoba bezdržavljanstva iz 1954. i Konvencijom o smanjenju slučajeva bezdržavljanstva iz 1961., potpisnik kojih je i RH. Državljanstvo pojedincu omogućuje punopravno sudjelovanje u društvu te predstavlja temelj ili osnovu za ostvarivanje osnovnih prava, kao što su pravo na osobne dokumente, pravo na obrazovanje, pravo na rad, prava iz sustava socijalne skrbi, pravo na zdravstvenu zaštitu, pravo na sklapanje braka, itd.
Hrvatski zakoni i propisi poznaju pojam „osoba bez državljanstva“, ali nije ustanovljen poseban postupak za utvrđivanje bezdržavljanstva te takve osobe ostaju bez pravne zaštite, koja im pripada prema Konvenciji iz 1954. godine. Bezdržavljanstvo u RH može biti utvrđeno kroz postupak za odobravanje boravka (privremeni, stalni) te tijekom postupka za reguliranje hrvatskog državljanstva ili tijekom prijave za odobravanje azila, no, nema jednoobraznih smjernica o načinu podnošenja zahtjeva, kako za podnositelje zahtjeva, isto tako niti za tijela koja donose odluke o zahtjevima. Osobe bez državljanstva mogu ostvariti pravo na putnu ispravu, a ostala prava ostvaruju se ovisno o vrsti dozvole boravka. Dakle, u Hrvatskoj ne postoji jedinstven zakon, već se problematika regulira kroz UN-ove konvencije i pojedine zakone, uključujući Zakon o strancima.
U Hrvatskoj žive osobe bez državljanstva kao i one u riziku od gubitka državljanstva, no, njihov identitet često nije utvrđen te se te osobe suočavaju s teškoćama prilikom traženja svojih prava, nemaju gotovo nikakvu zaštitu, a nisu niti uvrštene u ranjivu skupinu građana da bi po toj osnovi uživale određeni status.
Na kraju ističemo da su osobe bez državljanstva (apatridi) pravno nevidljive jer ih nijedna država ne smatra svojim državljaninom, čime im se uskraćuje pristup osnovnim ljudskim pravima. Pravna nevidljivost ih onemogućava da dokažu svoj identitet te dakle, nemaju identifikacijske dokumente, a suočavaju se i s nemogućnošću pristupa obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti, zaposlenju, socijalnoj skrbi i sklapanju braka. Prema UNHCR, u svijetu ima više milijuna takvih osoba, čija su prava zaštićena međunarodnim konvencijama iz 1954. i 1961. godine.
U Sisku, 27.1.2026.
Loading ...