Kratki pregled tijeka postupka reguliranja statusa zakonitog boravka u RH za osobu državljanina „treće zemlje“
Xisen Kameri rođen je 16.7.1998.g. u Zagrebu. Roditelji su mu državljani Republike Srbije. Prvi privremeni boravak mu je odobren 2010.g., a do dana podnošenja zahtjeva za stalni boravak nije prethodno imao 5 godina neprekidnog zakonitog boravka u RH, iako od rođenja nije napuštao teritorij RH.
UPRAVNI POSTUPAK
Dana 12. rujna 2016.g. Xisen je podnio Policijskoj upravi Primorsko-goranskoj zahtjev za izdavanje odobrenja za stalni boravak u Republici Hrvatskoj. Nakon negativne odluke u upravnom postupku, podnesena je tužba Upravnom sudu u Rijeci koji je presudom broj Usl-603/17 od 5. rujna 2018.g. poništio rješenje MUP-a od 10.veljače 2017.g., naložio ponovni postupak uz uputu uvažavanja posebnih životnih okolnosti podnositelja zahtjeva koji mu otežavaju reguliranje državljanstva i pribavljanje valjanih isprava strane države. Xisen Kameri u to je vrijeme bio smješten u odgojnom zavodu na izvršenju odgojne mjere, a upis u knjige državljana Republike Srbije zahtijevao je odlazak u Srbiju i prijavu prebivališta kako bi se ispunile pretpostavke za izdavanje valjane putne isprave. Sud je uputio tuženika (MUP-RH) na aktivan pristup prilikom rješavanja praktičnih administrativnih teškoća tužitelja (Xisen Kameri) i dokumentiranje svih provedenih radnji.
Ministarstvo unutarnjih poslova odbilo je u ponovljenom postupku zahtjev za odobrenje stalnog boravka, rješenjem od 10.02.2017.g. utvrdivši da podnositelj ne ispunjava uvjete za odobrenje stalnog boravka iz čl. 96. st.1. toč. 1., 2., i 3. Zakona o strancima odnosno ne ispunjava kumulativno propisane uvjete jer nema valjanu putnu ispravu, nema sredstva za uzdržavanje u propisanom iznosu i nema zdravstveno osiguranje.
S obzirom na uputu Upravnog suda, MUP se u obrazloženju odbijajućeg rješenja poziva na aktivnosti provedene od PGP Sisak vezane za pružanje pravne pomoći Kameri Xisenu smatrajući da je time ispunjena obveza aktivnog sudjelovanja i pružanja pomoći u postupku reguliranja statusa stranca u RH.
RAZLOZI POKRETANJA UPRAVNOG SPORA
Na negativno rješenje MUP-a podnijeli smo tužbu mjesno nadležnom Upravnom sudu u Rijeci 23. rujna 2019.g. Tužbom se nije mogla osporiti činjenica neispunjavanja kumulativno postavljenih zahtjeva iz čl. 96. Zakona o strancima, već je usmjerena na dva zahtjeva. Zahtjev za uvažavanjem tzv. tranzicijskog elementa odnosno okolnosti prouzrokovanih stvaranjem novih država na teritoriju bivše SFRJ, a koje su kod Xisena Kamerija dovele do statusa de facto bezdržavljanstva (državljanstvo je utvrdivo, ali sama činjenica utvrdivosti ni na koji način ne pomaže osobi koja ne može dobiti putnu ispravu matične države niti regulirati status stranca u RH) te na zahtjev za ostvarivanjem načela svrhe i smisla koji se žele postići u upravnom postupku kod odlučivanja o statusu Xisena Kamerija čiji položaj je neusporediv s uobičajenim položajem stranih državljana u RH, te prepoznati notornu činjenicu da tužitelj ne može biti upućen u svoju državu jer nema druge države osim RH, niti je postupak povratka provediv, pa niti prisilnog povratka, a odbijanjem stjecanja prava na stalni boravak, Xisen Kameri biva onemogućen u bilo kakvim izgledima za organizaciju normalnog i funkcionalnog života unutar pravnog poretka RH.
PRESUDA UPRAVNOG SUDA U RIJECI
Upravni sud u Rijeci po sucu toga suda Alenu Rajku, presudom od 29. siječnja 2020.g. utvrdio je tužbeni zahtjev osnovanim i poništio rješenje Ministarstva unutarnjih poslova te donio odluku kojom sam rješava pravnu stvar na način da tužitelju-podnositelju zahtjeva Xisenu Kameriju odobrava stalni boravak u Republici Hrvatskoj. Istom odlukom je naloženo tuženiku donošenje razrađujućeg rješenja i provođenje svih eventualnih dodatnih radnji u upravnom postupku, povezanih s odobrenjem stalnog boravka.
Radi se o vrlo rijetkoj, ali i hrabroj odluci kojom se na konkretni predmet neposredno primjenjuju načela izražena u odredbama Ustava RH, Direktive Vijeća 2003/109/EZ o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravištem, Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Konvencije o pravnom položaju osoba bez državljanstva kao i na interpretaciji primjenjivih načela kroz odluke Ustavnog suda RH i Europskog suda za ljudska prava. Posebno se kao izvor prava ističe presuda ESLJP-a u predmetu Hoti protiv Hrvatske.
Sud u obrazloženju presude iscrpno pojašnjava razloge prihvaćanja tužbe koja nije zasnovana na uobičajenom isticanju propusta u shvaćanju semantike zakonskih odredbi ili formalnih procesnih pogrešaka već na zahtjevu za primjenom teleološkog načela tumačenja zakonskih normi prema njihovoj svrsi i cilju u konkretnom, specifičnom slučaju. Sud također detaljno povezuje svoju nadležnost u uspostavi hijerarhije pravnih normi i neposrednu primjenu Ustavnih i Konvencijskih načela u donošenju presude iako se radi o očitoj koliziji s užim, tradicionalnim shvaćanjem pojma zakonitosti.
Hoće li, po podnesenoj žalbi tuženika, Visoki upravni sud RH potvrditi iznesena shvaćanja suda prvog stupnja, teško je i nezahvalno predviđati.
Ugled koji uživa sudac Alen Rajko u pravnom području koje je očito predmet njegovog ozbiljnog interesa, a koje zahtjeva i ozbiljan osobni angažman, sigurno utječu i na perspektivu iz koje će viši sud promatrati ovu odluku.
Prihvaćanje stavova izraženih u ovom predmetu vjerojatno neće bitno utjecati na rad državne uprave u pogledu razine formalizma odnosno na uvriježeno administrativno ustrajavanje na krutom shvaćanju formulacija zakonskih i podzakonskih odredbi, ali se opravdano može očekivati sve veći broj hrabrijih odluka sudaca, ne samo Upravnih već i drugih sudova.
Loading ...