Ukupnost društvenih odnosa prema starijim osobama oslikava razinu ne samo humanosti, kao one najčešće spominjane i najpoželjnije vrijednosti društva, već još više brigu i svijest o vlastitoj budućnosti. Humanizacija društvenih odnosa prema starijim osobama neodvojiva je od humanizacije ukupnog društva.
Ovdje se možemo osvrnuti na činjenicu da je po posljednjem popisu stanovništva iz 2021.god. ukupan broj stanovništva manji u odnosu na popis iz 2011.god., a broj starijih veći. Preciznije, ukupno gledajući stanovnika je 413.056 manje, starijih osoba od 65 je 110.005 više.
Naime, u Hrvatskoj živi 3.871.833 stanovnika, što je za 413.056 osoba ili 9,64 posto manje nego 2011. kada je proveden posljednji popis. Udio starijeg stanovništva od 65 godina 22,45 posto, odnosno 868.638 osoba, što nam kazuje kako su naši najstariji sugrađani najzastupljenija dobna kategorija u pučanstvu. Kao takvima imamo odgovornost pružiti im adekvatnu zaštitu kroz određene mehanizme informiranja i savjetovanja.
Većina njih žive sami i bez podrške obitelji i prijatelja, te imaju poteškoće u podmirenju osnovnih životnih potreba – kako materijalnih zbog siromaštva, tako i sve većih ukupnih troškova života. Ističemo nedostupnost zdravstvenih usluga zbog udaljenosti liječnika u ruralnim sredinama, te nedostupnost socijalnih usluga (pomoć u kući, mjesto u domovima za starije) jer prebivaju u prometno izoliranim područjima, koja su na velikoj udaljenosti od nadležnih institucija, što predstavlja velik, mogli bismo reći nepremostiv problem.
BILO BI DOBRO KAD BI MLADOST ZNALA ŠTO SVE MOŽE, A STAROST MOGLA SVE ŠTO ZNA
Naime, hrvatsku javnost je potrebno animirati kako bi shvatila ulogu ove populacije u društvu i njihove mogućnosti. S obzirom na sve nepovoljniji položaj i specifičnost osoba treće životne dobi, Ujedinjeni narodi su ukazali na potrebu da se više skrbi o ovoj dobnoj skupini, pa je tako 16. prosinca 1991. Glavna skupština UN -a prihvatila rezoluciju 46/91, koja sadrži načela Ujedinjenih naroda za starije ljude. Tako se prema načelima UN-a starijim osobama treba osigurati neovisnost, društveno sudjelovanje, skrb, samoispunjenje i dostojanstvo.
Pučka pravobraniteljica je u svome izvješću za 2022. istaknula kako je oko sedam i pol tisuća starijih osoba sklopilo u 2022. godini ugovore o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju, čime se izlažu riziku od zloupotreba, a još nisu uvedeni dodatni zaštitni mehanizmi.
Znatan broj starijih osoba sve češće upravo zbog nedovoljne pravne informiranosti, zaštite ili nemogućnosti pristupa pravnoj zaštiti postaju meta i žrtve prevara, na što upozoravaju različite institucije, mediji, matice umirovljenika, udruge. Upravo kao što je evidentno iz izvješća Pučke pravobraniteljice prijevare se vrlo često događaju kroz Ugovore o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, zatim oporučnim ostavljanjem imovine, kao i pozajmicama. Kod potpisivanja i sklapanja ugovora glavni problem je nedovoljna informiranost osoba starije dobi, gdje jedna strana, davatelj uzdržavanja dovodi u zabludu drugu stranu, primatelja uzdržavanja. Upravo takva vrsta neznanja dovodi ih do sklapanja za njih nepovoljnih Ugovora, te ostaju bez imovine u cijelosti ili djelomično. Štetne posljedice koje proizlaze iz takvih ugovora nemaju samo osobe koje su sklopile takve ugovore, već i članovi njihovih obitelji.
Potrebito je medijski popratiti i informirati osobe treće životne dobi putem javnih kampanja o osnovnim razlikama između predmetnih Ugovora, a to je TRENUTAK PRIJENOSA IMOVINE
- kod ugovora o doživotnom uzdržavanju – trenutak smrti primatelja uzdržavanja*, a
- kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju – odmah nakon sklapanja ugovora*
*Zakon o obveznim odnosima /pročišćeni tekst Zakona/ čl.579 – čl.589
Isto tako temeljno pitanje, koje se ovdje nameće je i pitanje naziva Ugovora. Nazivi unose potpunu zabunu među korisnicima, starijim osobama, jer sugeriraju upravo drugačije tumačenje. Tako dosmrtno uzdržavanje sugerira uzdržavanje do smrti. Dakle, nikako ne sugerira na gotovo trenutno davanje i stjecanje imovine. Naravno da postoji i pridržaj prava stvarnog tereta, no to je previše kompleksno za starije osobe i nije nikakva garancija. Također kod utjecaja smrti davatelja uzdržavanja na ugovor, samo je reguliran pristanak nasljednika davatelja uzdržavanja, dok se niti ne spominje pristanak primatelja uzdržavanja. Tako niti općenito prava primatelja uzdržavanja se ne razrađuju, te se ne uzima u obzir starost i nemoć primatelja, a za njih se teško mogu primijeniti neka opća pravna načela, jer oni iste nisu u stanju shvatiti i primijeniti te je potrebna posebna regulacija.
Ovime naravno ne želimo osporiti trenutno ili slično stjecanje imovine nekretnina od strane davatelja uzdržavanja, no, za to postoje i druge opcije, kao što je darovni ugovor ili slično, a što je puno jasnije, korektnije te ima puno manje prostora za iskorištavanje te prevare.
Moramo istaknuti i problem prilikom nasljeđivanja, točnije u samom ostavinskom postupku stranke se mogu pozvati na nužni nasljedni dio samo ako je ostavitelj oporukom ili nekim besplatnim pravnim poslom (darovanjem) otuđio toliki dio imovine da nasljednicima ne bi pripao zakonski nasljedni dio. S obzirom da i ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i ugovor o doživotnom uzdržavanju imaju i činidbu i protučinidbu u svom sadržaju, oni predstavljaju naplatne pravne poslove i kao takvi ne ulaze u sastav ostavine. Prema tome, ako je ugovor valjan i obveza uzdržavanja je ispunjena, nasljednici primatelja uzdržavanja neće imati pravo na tu imovinu, tj. neće moći uživati svoja nasljedna prava.
Zaključno: svi zajedno dužni smo podići razinu informiranosti osoba treće životne dobi o prednostima i manama sklapanja ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju vezano za ispunjavanje ugovornih obaveza, čime će se izravno spriječiti zloupotreba ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju. Upravo kroz povećanje znanja kod socijalno ugroženih osoba starije životne dobi koje k tome žive i na iznimno nerazvijenom području/području pogođenom potresu podići će se kvaliteta njihova života, te osvijestiti javnost o nužnosti borbe protiv nasilja nad starijim osobama na nacionalnoj razini, posebice na pospotresnom području Sisačko-moslavačke županije, dijela Karlovačke županije gdje problematika eskalira.
UPOZORENJE: NIKAD, ALI NIKAD NE POTPISUJTE UGOVOR O DOSMRTNOM UZDRŽAVANJU!!!