Nova mjera osobnog javljanja HZZO-u radi zadržavanja prava na zdravstveno osiguranje dodatno otežava položaj beskućnika
Projekt građanskih prava Sisak (dalje u tekstu: PGP Sisak) bavi se problematikom beskućništva i pomaže beskućnicima u ostvarivanju njihovih prava kroz pružanje besplatne pravne pomoći već dugi niz godina. Kao jedan od većih problema kod beskućništva pokazao se problem reguliranja prebivališta osoba u statusu beskućnika, kojeg je potrebno što hitnije zakonski regulirati jer je prijava prebivališta preduvjet ostvarenja raznih prava, uključujući pravo na zdravstvenu zaštitu.
Ovim tekstom želimo ukazati na još jedan problem koji se pojavio uvođenjem mjera osobnog javljanja Hrvatskom Zavodu za Zdravstveno Osiguranje (dalje u tekstu: HZZO) radi zadržavanja statusa osiguranika koje su stupile na snagu 1. travnja 2023.
Naime, donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 33/2023.; dalje u tekstu: Zakon) propisuje se obveza redovnog osobnog javljanja HZZO-u određenim kategorijama osiguranika HZZO-a. Tu spadaju, između ostalog, osiguranici koji su na dan stupanja na snagu Zakona zatečeni u statusu osiguranika u obveznom zdravstvenom osiguranju kao osobe s prebivalištem odnosno odobrenim stalnim boravkom ili dugotrajnim boravištem u Republici Hrvatskoj jer su se u propisanom roku prijavile HZZO-u. Te osobe moraju u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu Zakona, a najkasnije do 29. lipnja 2023. godine osobno pristupiti u najbližu ustrojstvenu jedinicu HZZO-a radi provjere okolnosti na temelju kojih im je status utvrđen. Ista obaveza ostaje na snazi i nakon prvog osobnog pristupa HZZO-u, tj. navedeni osiguranici se moraju jednom u tri mjeseca osobno javljati HZZO-u radi daljnje redovite provjere okolnosti na temelju kojih im je status utvrđen, osim za vrijeme dok se vode u evidenciji nezaposlenih osoba Hrvatskog Zavoda za Zapošljavanje.
Ako osiguranici osobno ne pristupe HZZO-u u propisanim rokovima (najkasnije do zaključno sa 29. lipnjem 2023. godine, a potom jednom u tri mjeseca), HZZO će ih odjaviti iz obveznoga zdravstvenog osiguranja po službenoj dužnosti bez donošenja rješenja.
Postavlja se pitanje kako ta mjera utječe na beskućnike? Kako je navedeno u uvodu, uvjet za ulazak u sustav obveznoga zdravstvenog osiguranja koje provodi HZZO sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju je regulirani građanski status u Republici Hrvatskoj, odnosno prijavljeno prebivalište ili stalni boravak kad se radi o strancu. Zakonodavac je tu pokušao zaštiti beskućnike pa je predvidio da kada se radi o osobi koja nema mjesto i adresu stanovanja niti sredstava kojima bi mogla namiriti potrebu stanovanja (beskućnik) nadležno tijelo iznimno rješenjem može utvrdi prebivalište na adresi ustanove socijalne skrbi ili kod drugih pružatelja usluge smještaja. Time je zakonodavac pokrio mali broj beskućnika, jer je u praksi postupak prijave prebivališta dugotrajan i zahtjevan obzirom da se od beskućnika koji ionako nemaju sredstva za život traži opsežna dokumentacija koju beskućnici teško ishoduju, a i sami centri za socijalnu skrb nerijetko dosta sporo rješavaju zahtjeve za prijavu prebivališta. Zbog toga, i zbog činjenice da se postupak mora ponavljati u slučaju seljenja u drugo mjesto ukoliko nadležna postaje druga ustanova socijalne skrbi, beskućnici često odustaju od prijavljivanja. Mjera osobnog javljanja odnosi se dakle samo na beskućnike koji su prijavljeni na adrese ustanove socijalne skrbi ili kod drugih pružatelja usluge smještaja. Međutim, ti ljudi često nisu dostupni niti se služe sredstvima elektroničke komunikacije pa nemaju niti prilike upoznati se s obavezom osobnog javljanja, što dovodi do rizika gubljenja prava na zdravstveno osiguranje.
Kad se govori o problemu prava na zdravstveno osiguranje beskućnika, važno je istaći da zapravo bez reguliranog prebivališta ili stalnog boravka beskućnik ne može steći status osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju niti ostvarivati zdravstvenu zaštitu na teret sredstava HZZO-a. Iznimno, u skladu s člankom 15. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju koji propisuje da osobe s prebivalištem odnosno odobrenim stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj koje su nesposobne za samostalan život i rad i nemaju sredstava za uzdržavanje imaju pravo na obvezno zdravstveno osiguranje kao osigurane osobe osnovom rješenja koje donosi nadležno upravno tijelo županije, odnosno Grada Zagreba ako pravo na obvezno zdravstveno osiguranje ne mogu ostvariti po drugoj osnovi. No, koliko je realno da beskućnici takvo pravo zaista i ostvare? Obveza javljanja upravnim tijelima županija pretpostavlja često dugotrajan proces za kojeg bolesne osobe nemaju niti snage niti volje, pa velika većina beskućnika ostaje na žalost nevidljiva za sustav.
Obzirom da se radi o specifičnoj ranjivoj kategoriji građana, potrebno je pitanju beskućnika pristupiti na afirmativniji način te im omogućiti pravo na zdravstvenu zaštitu neovisno o reguliranom prebivalištu. U tom smislu je i Pučka pravobraniteljica dala preporuku Ministarstvu zdravstva u svom Izvješću za 2021. godinu da izrade prijedlog izmjena i dopuna propisa o obveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti temeljem kojih će beskućnici imati pravo na besplatnu zdravstvenu zaštitu neovisno o reguliranom prebivalištu. PGP Sisak podržava ovu preporuku i sam se zalaže da se pitanje zdravstvene zaštite beskućnika regulira na primjeren način kako bi se dodatno zaštitila ova kategorija građana, te olakšao postupak njihove prijave prebivališta kroz Izmjene čl. 6 Zakona o prebivalištu.
Loading ...