IMOVINSKI CENZUS KAO DVIJE RAZLIČITE PREPREKE ZA OSTVARIVANJE PRAVA U POSTUPCIMA PRED MINISTARSTVOM UNUTARNJIH POSLOVA I MINISTARSTVOM FINANCIJA

Sisak, 11. svibnja 2021.

 

Državljanka Republike Srbije V.O. u braku je s hrvatskim državljaninom s kojim ima dvoje maloljetne djece, također državljana RH.

Nakon ispunjenog uvjeta iz čl. 92. st. 1 Zakona o strancima, odnosno 5 godina odobrenog privremenog boravka u RH, V.O.  podnosi zahtjev za odobravanje stalnog boravka.

Upravni postupak u nadležnosti je Službe za strance i azil, MUP-a  RH.

Usporedno s postupkom kojim pokušava ishoditi odobrenje za stalni boravak u RH, V.O. pokreće postupak pred nadležnim uredom Porezne uprave, Ministarstva financija RH sa zahtjevom za utvrđivanje nenaplativosti duga za zdravstveno osiguranje stranca u RH zbog nemogućnosti plaćanja, a koji je premašio 30.000,00kn.

U prijedlogu za otpust duga V.O. navodi kako ne raspolaže primanjima niti imovinom iz koje bi mogla namiriti dospjelo dugovanje, a da pri tome ne dovede u pitanje osnovne životne potrebe kako svoje, tako i članova njene obitelji.

Nadležna služba Porezne uprave utvrdila je kumulativne prihode obitelji V.O. za 2018.g. u kojoj je suprug (državljanin RH) primao socijalnu pomoć od Centra za socijalnu skrb Beli Manastir, HZMO je uplaćivao doplatke za dvoje maloljetne djece, a registrirani su i primitci na ime pomoći od Ministarstva znanosti i obrazovanja, Općine Popovac i Osječko-baranjske županije. U predmetnoj godini suprug je na ime plaća (javni radovi) primio nešto više od 13.000,00kn.

 MUP RH rješenjem je odbio zahtjev V.O. za izdavanje odobrenja za stalni boravak pozivajući se na odredbu čl. 96. st. 1. toč. 2. Zakona o strancima kojom je propisano da će se stalni boravak odobriti državljaninu treće zemlje koji uz ostale uvjete (iz čl. 92 i čl. 96.) ima i sredstva za uzdržavanje.

Što u svakom konkretnom slučaju predstavljaju dovoljna sredstva za uzdržavanje, nije prepušteno diskrecijskoj ili arbitrarnoj ocjeni MUP-a prilikom rješavanja po zahtjevu u upravnom postupku, već je uređeno Pravilnikom o statusu i radu državljana trećih zemalja u RH koji, s namjerom aktualiziranja propisa, upućuje na Uredbu o načinu izračuna i visini sredstava za uzdržavanje stranaca u RH. Pravilnik također propisuje i što će se smatrati dokazom o sredstvima za uzdržavanje kao i da se u ukupni izračun ne uračunavaju sredstva dobivena na temelju socijalne pomoći, naknade za vrijeme nezaposlenosti i doplatka za djecu.

Nadležni ured Porezne uprave odbio je zahtjev V.O. za otpis duga po osnovi doprinosa za zdravstveno osiguranje smatrajući kako su kumulativna primanja članova kućanstva u promatranom razdoblju takva da ne opravdavaju odluku o otpustu duga prema odredbama Općeg poreznog zakona. Uz primitke po osnovi rada odnosno plaća isplaćenih V.O. i njezinom suprugu, u izračun su uzeti i primici po osnovi socijalne pomoći, doplatci za djecu kao i svi primitci isplaćeni kao pomoć po kriteriju lošeg socijalnog statusa obitelji V.O.

Na rješenje MUP-a, Službe za strance i azil kojim se odbija zahtjev za stalni boravak  podnesena je tužba Upravnom sudu u Osijeku sa zahtjevom za poništenje rješenja i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

Sud je odbio tužbu, te ocijenio kako je tuženik proveo zakonit postupak i donio ispravnu odluku kojom je odbijen zahtjev za odobravanje stalnog boravka jer V.O. nema sredstava koja se mogu smatrati dostatnim za uzdržavanje prema važećim propisima.

Pozivajući se na odredbu čl. 123. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku podnesen je prijedlog nadležnom uredu Porezne uprave za obnovom postupka u kojem je odbijen otpis duga V.O. Naime, suprug V.O. kao član kućanstva obavljao je privremene poslove na javnim radovima koji su uzeti u obzir kao da je riječ o stalnom zaposlenju jednog člana obitelji pa se protumačilo da obitelj ima sredstava kojima raspolaže za podmirenje duga. U trenutku odlučivanja o zahtjevu za otpis duga suprug prestaje raditi na javnim radovima te su se prihodi kućanstva smanjili, a ukupni dospjeli dug povećao. Radi se o okolnostima koje su zapravo nastupile po pravomoćnosti odluke, a mogle bi utjecati na donošenje drugačijeg rješenja.

Odlučujući u prvom stupnju, a što je potvrđeno i u žalbenom postupku rješenjem Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, odbijen je prijedlog za obnovu postupka uz obrazloženje kako iznesene promjene, nakon okončanog negativnog rješenja, u visini prihoda i duga V.O. nisu dovoljne za donošenje drugačije odluke.

Na takvu odluku je podnesena tužba Upravnom sudu u Osijeku od kojeg se traži poništavanje pobijanog rješenja kojim se odbija obnova postupka i uvažavanje stvarnog socijalnog statusa tužiteljice koja objektivno ne može podmiriti dospjeli dug niti spriječiti rast duga bez egzistencijalne ugroze članova njene obitelji.

Do danas sud nije donio presudu u ovom predmetu.

Dakle radi se o dva odvojena, paralelno vođena postupka za ostvarivanje prava strane državljanke V.O. koja su negativno riješena temeljem zaključka o neispunjavanju zakonskog uvjeta koji se odnosi na neodgovarajuće imovinske prilike podnositeljice zahtjeva.

Prema važećim odredbama, MUP RH tumači da V.O., nema dovoljno sredstava za  uzdržavanje da bi prema „slovu zakona“ udovoljila uvjetima za odobrenje stalnog boravka u RH dok istovremeno Ministarstvo financija, Porezna uprava za isti promatrani period utvrđuje kako kućanstvo V.O. kumulativno ostvaruje prihode koji ne omogućavaju odluku o otpisu duga s osnova zdravstvenog osiguranja stranaca u Republici Hrvatskoj.

Iz potonjeg jasna je konfuznost našeg zakonodavnog sistema i diskriminatorno postupanje u pojedinačnim slučajevima vrijedno svake pažnje i zalaganja da se nadležnim institucijama istakne ovaj slučaj kao primjer dvosmislenog kriterija na način „imam – nemam“, a koji bi ova država trebala riješiti uvođenjem jasnih i nedvosmislenih pravnih normi u korist njezinih građana, ali i nje same.

Ispis

Možda vam se svidi

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

*