Povratnik u RH, M.N. zatražio je od nadležnog područnog ureda HZMO-a, priznavanje u mirovinski staž kao staž osiguranja vrijeme provedeno u radnom odnosu kod poslodavca u Vrginmostu od 8. listopada 1991.g. do 5. kolovoza 1995.g.(zahtjev podnesen 10.9.2008.g.) sukladnu primjeni Zakona o konvalidaciji /NN 104/97/.
Zakon o konvalidaciji (Narodne novine br. 104/1997) stupio je na snagu 8. listopada 1997.g.
Pod pojmom konvalidacije podrazumijeva se naknadno osnaženje pravnih akata i odluka donijetih ili izdanih od strane raznih tijela ili pravnih osoba s javnim ovlastima, u predmetima sudbene i upravne naravi na područjima Republike Hrvatske koja su bila pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda.
Zakon razumljivo ograničava dosege konvalidacije propisujući kao uvjet za osnaživanje akata i odluka isključivo u okviru odredbi Ustava Republike Hrvatske, Ustavnog zakona o ljudskim pravima i slobodama i pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj i generalno zakonima Republike Hrvatske.
Temeljem Zakona o konvalidaciji, nadležno ministarstvo donijelo je provedbeni propis odnosno Pravilnik o postupku konvalidiranja odluka i pojedinačnih akata iz područja mirovinskog osiguranja(NN broj: 53/08)
Člankom 4.st.1. Pravilnika propisano je da će se osobama koje su bile u radnom odnosu priznati mirovinski staž kao staž osiguranja pod uvjetom da su imali status osiguranika evidentiran u odgovarajućim evidencijama tijela mirovinskog i invalidskog osiguranja dok u st.4. istog članka stoji kako se prava utvrđuju na temelju činjeničnog stanja prigodom nastanka konvalidiranog akta, očevidnika i upisnika tijela koje je donijelo akt, drugih dokaznih sredstava, te izjava svjedoka kao dodatnih dokaza.
Osiguranik je uz zahtjev za priznavanje staža osiguranja priložio ovjerenu presliku zdravstvene iskaznice (iskaznica korisnika zdravstvene zaštite, izdane od Fonda Zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja SAO Krajine, Filijala Vrginmost) iz koje je vidljiva prva i zadnja ovjera poslodavca i predložio saslušanje svjedoka. Dokazom smatra i činjenicu ne postojanja evidencije o zaključenom prestanku osiguranja.
HZMO tijekom rješavanja zahtjeva u osnovi zadržava stav kako ne postoje dovoljni materijalni dokazi iz kojih bi se moglo sa dovoljnom sigurnosti zaključiti o radnom odnosu podnositelja zahtjeva u predmetnom razdoblju, te da nema evidentiranog statusa osiguranika u evidencijama tijela „parafonda“, a da bi, prema Zakonu o konvalidaciji, upravo ta evidencija morala biti predmet konvalidacije. Iskaze predloženih svjedoka HZMO smatra samo dodatnim dokaznim sredstvom koje nema dostatnu snagu u nedostatku drugih materijalnih dokaza. U ovom slučaju nedostatku evidencija za razdoblje od 8. listopada 1991.g. do 5. kolovoza 1995.g.
Slijed postupanja:
Negativno Rješenje po zahtjevu za priznavanje prava na konvalidaciju radnog staža za sporni period donijelo je područno tijelo HZMO-a tijekom 2009.g.,međutim N.M. isto nije nikad dostavljeno. Iz tog razloga podnio je zahtjev za dostavu ovjerenog prijepisa Rješenja od 2009.g., te je isto dostavljeno stranci tijekom 2017.g.
U ponovljenom upravnom postupku, nakon presude Upravnog suda u Zagrebu kojim su poništena I stupanjska i II stupanjska rješenja HZMO-a, I stupanjsko tijelo odlučujući o zahtjevu donosi negativno Rješenje te se zato cjelokupni postupak definira kao ponovljeni upravni postupak. No, po žalbi, Središnja služba HZMO-a 27.srpnja 2020.g. donosi rješenje kojim se osiguraniku M.N. priznaje mirovinski staž proveden u radnom odnosu na području RH koje je bilo pod zaštitom ili upravom UN-a u razdoblju od 8.10.1991.g. do 5.8.1995.g.
Dakle, rješavajući po žalbi Središnja služba HZMO-a utvrdila kako je prvostupanjsko tijelo konstatiralo iskaze svjedoka koji potvrđuju navode M.N. o trajanju njegova radnog odnosa i pozivajući se na uputu Upravnog suda kao i vezane odluke Ustavnog suda u sličnim slučajevima, ocjenjuje kako postoje dovoljni dokazi za donošenje pozitivnog rješenja.
Nema sumnje da su za donošenje pozitivne odluke u postupku priznavanja staža osiguranja za razdoblje obuhvaćeno Zakonom o konvalidaciji, presudnu ulogu imala pravna shvaćanja Ustavnog suda izražena u odlukama po tužbama na odluke Visokog upravnog suda u sličnim predmetima, a u predmetu po zahtjevu M.N. prvenstveno se to odnosi na odluku Ustavnog suda broj U-III-4670/2017 od 9.10.2019.g.
Spomenuta odluka, uz i neovisno o njenom doprinosu zakonitom rješavanju postupaka na koje se odnosi Zakon o konvalidaciji pa tako i konkretnog slučaja stranke M.N., predstavlja i nedvojbenu uputu kako i na koji način tumačiti ovlasti i dužnosti upravnih sudova u RH pa tako i Visokog upravnog suda RH. Naime, suprotno čestom shvaćanju upravnog spora kao ostvarenja formalne, Ustavom RH zajamčene, sudske zaštite koja ne izlazi iz okvira svojevrsnog 3. ili 4. stupnja rješavanja u upravnom postupku, Ustavni sud insistira na ostvarivanju sudske zaštite kroz spor pred sudom pune jurisdikcije. Dakle ne više isključivo u okvirima sudske provjere zakonitosti upravnog akta kako je to do izmjena Zakona o upravnim sporovima od 1.1.2012.g. bio redoviti slučaj, već od Upravnih sudova zahtjeva samostalno utvrđivanje činjenica važnih za donošenje odluke o meritumu temeljem javne i kontradiktorne rasprave.
Kako će teći daljnja prilagodba Upravnih sudova shvaćanju Ustavnog suda uloge upravnih sudova u osiguravanju sudske zaštite prava stranaka u upravnim predmetima, vrijeme će pokazati.
Zaključno, iz naše dosadašnje prakse evidentno je kako se podnositelji zahtjeva suočavaju s pravnim zaprekama dokazivanja radnog staža zbog nedostatka pisanih dokaza i velikim brojem predmeta gdje stranke već u prvom stupnju nailaze na negativne odluke područnih ureda. Iskustvo nam je pokazalo da nadležni uredi HZMO-a, područne službe imaju neujednačenu upravnu praksu te slobodna ocjena dokaza leži na voditelju postupka koji si daje preveliki diskrecijski prostor za odlučivanje.
Međutim, ovaj pozitivan primjer ulijeva nadu da će neki budući korisnici moći pozitivno rješiti svoj problem konvalidacije radnog staža i time stvoriti uvjete za ostvarivanje prava na mirovinu – godinama konvalidiranog staža, te slijedom istog riješiti svoju egzistrenciju.