Kratak pregled postupka odjave prebivališta
J.D, rođen je 21.1.1949. u malom mjestu kod Hrvatske Kostajnice, roditelji su mu hrvatski državljani te stranka od rođenja živi u RH, u RH se školovao, radio i stekao pravo na invalidsku mirovinu. Prije ratnih zbivanja imao stan u Sisku, te nastupom ratnih okolnosti napušta isti, zbog razloga sigurnosti, a poslije ratnih zbivanja kroz program stambenog zbrinjavanja kao bivši nositelj stanarskog prava dobio u najam i na korištenje stan u Sisku u kojem je konstantno prebivao od 2008-2020.g. sa suprugom Slavicom, koja je preminula 2017.g.
Stranka je invalidna osoba, operirao obadva kuka, a stan u kojem je imao prebivalište je bio na petom katu zgrade.
Upravni postupak
J.D. od 2.5.2008.g. ima uredno prijavljeno prebivalište na adresi stana u Sisku. No, MUP RH, je postupajući po dopisu Središnjeg državnog ureda za obnovu i STZB (u daljnjem tekstu: SDUOSZ) obavio terensku provjeru i na temelju paušalne ocjene zaključio da stranka ne boravi na adresi prebivališta. Dana 2.10.2018.g. MUP je donio rješenje kojim je stranci odjavljeno prebivalište i po kojem rješenju je dužan vratiti važeću osobnu iskaznicu (važi od 5.4.2018. do trajno). Po navodima MUP-a RH radom na terenu je utvrđeno da stranka J.D. ne stanuje na navedenoj adresi, ali da povremeno dođe na par dana na istu adresu, te je dakle, utvrđeno da J.D. ima prijavljeno prebivalište na adresi na kojoj stvarno ne živi te da posjeduje osobnu iskaznicu kojom dokazuje adresu na kojoj ne stanuje i da su se stekli uvjeti za odjavu prebivališta.
Istovremeno stranka kod SDUOSZ vodi postupak za zamjenu postojeće stambene jedinice zbog svog lošeg zdravstvenog stanja i otežanog kretanja do stana na 5.katu te mu je SDUOSZ odobrio zamjenu stambene jedinice i vodi ga na Listi zamjene stambenih jedinica. Uporedo s tim u tijeku je bio i postupak za otkup predmetne stambene jedinice, također kod SDUOSZ.
Nakon ovakve odluke MUP-a RH o odjavi prebivališta, uložena je upravna tužba.
Upravni spor
Dana 8.11.2018.g. pokrenuli smo upravni spor te je u upravnoj tužbi naglasak stavljen na to da
navodi MUP RH uopće ne odgovaraju stvarnom činjeničnom stanju kao niti službenim evidencijama drugih javnih tijela i ustanova Republike Hrvatske. MUP navodi da je postupio po dopisu SDUOSZ, no, istom tom uredu je tužitelj dana 9.7.2018. podnio zahtjev za zamjenu stambene jedinice te je SDUOSZ svojim dopisom od 20.7.2018.g. potvrdio primitak zamolbe i uvrstio J.D. na listu proslijeđenu Službi-Regionalnom uredu u Petrinji. Dakle, stranka J.D. je kako u postupku traženja zamjene postojeće stambene jedinice jer zbog svoje bolesti teško koristi stan na 5.katu, a isto tako je i u postupku otkupa stana, što dakle, jasno govori da je stalno u istom stanu, odnosno da isti stalno koristi jer inače ne bi imao namjeru ući u otkup stana. Osim toga naglašeno da J.D. u istom stanu živi više od deset godina, o istom stanu vodi brigu, uredno i redovno podmiruje režijske i sve ostale troškove, te nije jasno tumačenje MUP RH da se stranka J.D. ne nalazi u stanu.
Osim toga naglasak je stavljen na činjenicu da je J.D. starija i veoma bolesna osoba, ima problem s kukovima te se otežano kreće, ima oslabljen sluh te nije sasvim sigurno da li je prilikom terenske posjete možda bio kod liječnika ili možda čak i u stanu te nije čuo zvuk zvona na vratima. Činjenica da ga terenska posjeta tog dana nije zatekla ne govori u prilog da J.D. nije stalno u stanu i da u isti dođe povremeno, jer je J.D. kao bolesna osoba morao stalno ići liječnicima budući da ima teže oboljenje kukova, čekala ga je operacija i morao je stalno obavljati liječničke pretrage i kontrole. J.D. nikada nije poricao činjenicu da je ponekad znao otići u posjetu sinu i snahi u BiH, ali je sasvim opovrgavao činjenicu da nije stalno u stanu. Po mišljenju i tumačenju MUP-a stranka J.D. ne bi smio nikud izaći iz stana, ne bi smio odlaziti u posjet rodbini i prijateljima odnosno ovakvim postupanjem se ograničava njegova sloboda kretanja i krše se njegova ustavna prava navedena u odredbama čl. 32. Ustava Republike Hrvatske.
U upravnoj tužbi istaknuto je da se oduzimanjem osobne iskaznice zadire u ostvarivanje niza drugih prava stranke J.D. kao građanina Republike Hrvatske. Naime, J.D. bez osobne iskaznice ne može ostvarivati svoja prava kao npr. pravo na zdravstvenu zaštitu, pravo na socijalnu skrb i niz drugih prava. Prema tome MUP prilikom svog postupanja nije uopće vodio računa o uvidu u službene evidencije drugih tijela RH niti je vodio računa o posljedicama oduzimanja osobne iskaznice J.D., kao niti o činjenici da je J.D. starija i bolesna osoba, da je u postupku otkupa stana i zamjene postojeće stambene jedinice, a za koju stambenu jedinicu je ostvario pravo na stambeno zbrinjavanje kao bivši nositelj stanarskog prava, koji nema druge imovine i drugog doma te se ovim postupanjem vrši diskriminacija tužiteljevog prava na dom.
Rasprava u predmetnom upravnom sporu održana dana 17.7.2020.g.
Presuda Upravnog suda u Zagrebu
Upravni sud u Zagrebu dana 24.7.2020.g. donosi presudu, broj: UsI-4032/18, kojom se odbija
tužbeni zahtjev stranke za poništenje rješenja MUP RH, PU SMŽ uz obrazloženje da stranka
kao tužitelj svojim tužbenim navodima nije doveo u sumnju zakonitost osporavanog rješenja, a
niti je priložio niti predložio ikakav dokaz u prilog svojim tvrdnjama da na predmetnoj adresi
prebiva u smislu odredbe čl.2.Zakona o prebivalištu te istim rješenjem MUP-a nije povrijedio
Zakon na njegovu štetu. Navodi se i to da imajući u vidu sve navedeno te činjenicu da stranka
kao tužitelj samo tvrdi, a ničim ne dokazuje da na predmetnoj adresi prebiva te prema dokazima
u spisu pribavljenim u postupku, isto osporava njegove navode, a u prilog čemu govori i
činjenica da je dostava kako poziva, tako i osporavanog rješenja stranci J.D. izvršena putem
poštanskog sandučića te da isti niti navedena pismena na predmetnoj adresi nije preuzeo.
Na istu presudu uložena žalba Visokom upravnom sudu RH i to dana 1.8.2019.g. te u žalbi
istaknuto da je stranka u upravnom sporu kao dokaz priložio dokumentaciju o ostvarenom pravu na stambeno zbrinjavanje na spornoj adresi prebivališta, dokumentaciju o podnošenju zahtjeva za otkup predmetnog stana pa čak i za zamjenu iste stambene jedinice drugom jer je veoma bolestan-operirao kukove te ne može koristi stan koji je na petom katu, a osim toga priložio je i svoju medicinsku dokumentaciju te preslike računa od režijskih troškova koje uredno plaća od 2008.g., od kada je u stanu, pa sva ta dokumentacija jasno ukazuje da se ne radi o paušalnom osporavanju činjeničnog stanja bez ikakvih dokaza.
Presuda Visokog upravnog suda RH
Visoki upravni sud RH donio je dana 29.1.2020.g. presudu br. Usž.4194/19, kojom odbija žalbu i potvrđuje presudu Upravnog suda u Zagrebu, posl. broj: UsI-4032/18 od 24.7.2019.g. U obrazloženju stoji da je terenskom provjerom utvrđeno da stranka J.D. nije zatečen na adresi prijavljenog prebivališta te je obavljen razgovor s predstavnikom stanara koji je izjavio da stranka i članovi njegove obitelji ne žive na predmetnoj adresi, ali povremeno dođu i zadrže se par dana, te da prema ocjeni suda dokazi u spisu upućuju na zaključak da stranka J.D. ne prebiva na adresi prebivališta i da je stranka utvrđeno činjenično stanje samo paušalno osporavao, a za svoje navode ne nudi niti predlaže ikakve dokaze.
Postupak pred Ustavnim sudom RH
Kako je stranka tijekom upravnog spora priložio jasne i nesporne dokaze o svom prebivanju u stanu, koju je dodatno potkrijepio i medicinskom dokumentacijom o svojoj bolesti i potrebama odlazaka na česte liječničke preglede, zbog čega ne može stalno biti u stanu te preslike računa od režijskih troškova koje uredno plaća od 2008.g., od kada je u stanu, to smatramo da je ovakvim postupkom stranka diskriminiran i ugrožen te smo mu pomogli oko ulaganja ustavne tužbe.
U ustavnoj tužbi naglasak stavljen na to da okolnost što stranka nije zatečen na adresi prijavljenog prebivališta odnosno da je poštu primao putem poštanskog sandučiča nije dostatna za zaključak da stranka ne živi na navedenoj adresi. Odredbama Zakona o prebivalištu nije propisano koliko vremena tijekom godine netko mora stanovati na prijavljenoj adresi stanovanja da bi se smatralo da osoba stvarno živi na toj adresi, a niti su s tim u vezi citiranim Zakonom propisana neka posebna ograničenja. Prema tumačenju MUP RH stranka ne bi uopće smio nikud izaći iz stana, ne bi smio ići k liječniku niti posjećivati poznanike i rodbinu odnosno ovakim postupanjem MUP-a RH ograničava se sloboda kretanja stranke i krše se njegova ustavna prava navedena u odredbama čl. 32. Ustava Republike Hrvatske.
Stranka u navedenom stanu tj. na spornoj adresi prebivališta živi od 2008.g. tj. više od deset godina, uredno plaća režije, vodi brigu o stanu te niti u kojem slučaju njegovi odlasci k liječniku, u nabavku namirnica, a i u posjetu rodbini ne mogu se smatrati stalnim odsustvom s adrese prebivališta. Stranka je invalid, redovno se liječi jer ima problem s kretanjem(operacija kukova) kao i osoba koja nema druge imovine i kojoj je predmetni stan jedina imovina i njegov dom te je ovakvim postupanjem povrijeđeno, između ostalog, i njegovo pravo na slobodu kretanja i biranja boravišta, pravo na dom te pravo na jednakost, socijalnu pravdu, nacionalnu ravnopravnost i poštivanje prava čovjeka kao i pravo na zaštitu obiteljskog života, dostojanstva, ugled i časti.
Ustavna tužba uložena je dana 13.3.2020.g, te još uvijek nema odluke povodom uložene ustavne tužbe.
Pritužba Pučkom pravobranitelju
Kako je nakon ulaganja ustavne tužbe došlo do novih okolnosti koje su sasvim obezvrijedile, točnije diskriminirale osobu stranke J.D., to smo dana 23.6.2020.g. uložili pritužbu Uredu Pučkog pravobranitelja. Naime, stranci je dana 14.5.2020.g. kada se nakon oporavka od operacije drugog kuka vraćao od sina iz BiH, na graničnom prijelazu Hrvatska Kostajnica oduzeta osobna iskaznica uz potvrdu o oduzimanju iste.
Stranka se pod pritiskom situacije našao u bezizlaznom položaju jer živi sam, mora izbivati iz stana da bi obavio sve svoje obaveze, a nemoćan u dokazivanju svega navedenog, došao je u poziciju da vrati stan i da ode iz RH. Isto to mu je predloženo i u PU SMŽ, točnije upućen je da može dobiti novu osobnu iskaznicu s adresom u BiH. Istu iskaznicu stranka je podigao 9.6.2020.g., vratio je stan SDUOSZ, RU Petrinja te je krajem 6/2020.g. preselio k sinu u BiH.
Dakle, ovo je primjer diskriminacije po više osnova jer se stranka diskriminira kao invalidna osoba, kao pripadnik srpske nacionalne manjine, a i kao BNSP, jer je zapravo ovakvim nerazumnim i nepotpunim postupanjem stranci J.D. nanesena prevelika šteta i nepravda u okviru STZB. Smatramo da se u okviru provjera na traženje SDUOSZ povjerenje dalo predstavniku stanara, koji ne zna niti može znati kuda stanari zgrade svaki dan putuju, kakve obaveze imaju, itd., te da je takvim nepotpunim provjerama stranka došao u situaciju odjave prebivališta. Naglašavamo da je istovremeno SDUSOZ vodio postupak provjere prebivališta, dok je s druge strane stranka kod istog ureda bio u postupku zamjene stambene jedinice, pa čak i u postupku otkupa stana, što je nečuveno i samo pokazuje nesposobnost našeg sustava.
Konačno stranka je 9.6.2020.g. dobio novu osobnu iskaznicu, ali s adresom u BiH. Smatramo da je stranka ovakvim postupanjem diskriminirana, da mu je ograničena sloboda kretanja zbog odlazaka k obitelji, koja živi u BiH, a osim toga ugroženo mu je i pravo na dom jer je zbog ovakvog postupanja morao vratiti stan u kojem je živio i koji je bio njegovo prebivalište.
Ovim putem ukazujemo na ovaj slučaj, a radi spriječavanja daljnjih slučajeva diskriminacije po ovoj osnovi.