Kratak pregled postupka reguliranja stalnog boravka i otpisa duga na ime doprinosa za zdravstveno osiguranje

S.M, rođena je 22.11.1971. u Slavonskom Brodu, otac stranke je državljanin BiH, dok je majka državljanka RH. Stranka po ocu upisana u KD BiH. Do svoje 17. godine stranka živi u RH, udajom preseljava u BiH. U BiH živi do 2010.g., kada zbog loših bračnih odnosa i lošeg postupanja supruga razvodi brak i vraća se u RH. S.M. u RH ima reguliran privremeni boravak od 2014.godine. Tijekom života u BiH se veoma razboljela, zadobila oštećenje bubrega, izvađen joj jedan bubreg.

 

Upravni postupak

Dana 24.4.2019. S.M. smo pomogli oko podnošenja zahtjeva za produženje privremenog boravka, isti produžen na razdoblje od 5.7.2019-23.5.2020.g. Privremeni boravak se odobrava temeljem spajanja sa članom obitelji (brat ). Stranka živi od pomoći brata i sina, a živi u maloj baraci, koja se nalazi na zemljištu njezinog brata.

Kako ispunjava uvjete za stalni boravak, to smo joj dana 8.8.2019. podnijeli i zahtjev za odobrenje stalnog boravka. Dana 29.11.2019.g. Ministarstvo unutarnjih poslova RH, Uprava za imigracije, državljanstvo i upravne poslove, Služba za strance donosi rješenje, kojim se odbija zahtjev za odobrenje stalnog boravka S. M., uz obrazloženje da je stranka nepismena, a prema odredbama čl. 97.st.1.toč.4.Zakona o strancima stalni boravak će se odobriti državljaninu treće zemlje koji poznaje hrvatski jezik i latinično pismo.

 

Razlozi pokretanja upravnog spora

Protiv ovog rješenja pokrenuli smo upravni spor dana 16.1.2020.g. te je u upravnoj tužbi naglasak stavljen na to da se radi o posebnoj i specifičnoj situaciji, a to iz razloga što je S.M. rođena u Republici Hrvatskoj, da je samo jedan period živjela u BiH, gdje se udala, ali se nakon razvoda vratila u RH, točnije vratila se 2010.g. te od tada redovno boravi u RH i ima reguliran privremeni boravak. Osim toga S.M. već pet godina ima uredno reguliran privremeni boravak te je 2019.g. produžila isti boravak, tako da je u 2019.godini bila u šestoj godini privremenog boravka kao član obitelji državljanina RH. Osim toga majka S.M. je bila hrvatska državljanka.

S.M. se ne može zapravo smatrati „klasičnim“ strancem u RH jer je bila državljanin bivše SFRJ, a njezini statusni problemi uslijedili su zbog raspada bivše (zajedničke) države, te je tvrdnja da je S.M. stranac u RH neposredno povezana s problemom sukcesije država.

Vezano za odobrenje stalnog boravka naglašeno da S.M. ispunjava sve uvjete za isti osim uvjeta pismenosti i poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma, a u vezi kojeg uvjeta smo se u upravnoj tužbi pozvali na činjenicu da je S.M. rođena u Republici Hrvatskoj, da je za istu vezana od rođenja te da nakon kraćeg prekida života u BiH ponovno i već dulji niz godina živi u Republici Hrvatskoj te da poštuje pravni poredak RH, običaje i prihvaća hrvatsku kulturu odnosno da se saživjela sa svojom okolinom, da dobro govori hrvatski jezik. U vezi toga istaknut stav odnosno izdvojeno mišljenje Ustavnog suda RH, u Odluci broj: U-III-1918/2000 od 17.12.2003.g., kojom odlukom se štiti obitelj jer je obitelj pod osobitom zaštitom države kao ustavnopravna kategorija jer kada stalni boravak u Republici Hrvatskoj traži osoba koja je rođena u RH, živjela od rođenja u RH, te koja ima uredno reguliran privremeni boravak, a strancem je postala iz razloga raspada bivše države, kojoj je obitelj i mjesto življenja te sigurnost u RH, onda pitanje njezinog stalnog boravka prerasta u pitanje njezinih ljudskih prava i njihove zaštite, a državljanska i statusna veza između pojedinca i države dobiva svoje puno značenje u smislu u kojem je državljanstvo definirao Međunarodni sud pravde: „Sukladno praksi država, arbitražnim i sudskim odlukama i mišljenjima teoretičara, državljanstvo je pravna spona (veza) koja se zasniva na činjenici socijalne pripadnosti, izvornoj vezi egzistencije, interesa i osjećaja, zajedno s postojanjem recipročnih prava i obveza.“

Istaknuto dakle, da S.M. dobro poznaje i govori hrvatski jezik, kao i da se uzme u obzir

stupanj njezinog poznavanja latiničnog pisma-S.M. se zna potpisati, a osim toga S.M.

ne poznaje niti jedno drugo pismo pa bi u njenom slučaju viši stupanj upoznavanja latiničnog pisma zapravo značio njezino opismenjavanje. Prema tome S.M. su ovakvim postupanjem povrijeđena i njezina ustavna prava, zajamčena čl. 14.Ustava RH te se u njezinom slučaju nije vodilo računa o obvezi propisanoj čl. 63. st.1. Ustava RH, prema kojoj je obitelj pod osobitom zaštitom države.

Rasprava u predmetnom upravnom sporu održana dana 19.2.2020.g.

 

Presuda Upravnog suda u Osijeku

Upravni sud u Osijeku dana 20.2.2020.g. donosi presudu, broj: UsI-115/2020, kojom poništava rješenje MUP RH, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Službe za  strance od 29.11.2019.g. i predmet vraća tuženiku (MUP RH) na ponovni postupak. U obrazloženju presude se navodi da je Sud uzeo u obzir izdvojeno mišljenje Ustavnog suda (U-III-1918/2000), prema kojem mišljenju je konstatirano da nadležno upravno tijelo nije pozvalo S.M. da se izjasni o tome zna li se vlastoručno potpisati na latiničnom pismu niti je na bilo koji drug način tu činjenicu pokušalo utvrditi te da time nije utvrđen „stupanj“ njezine nepismenosti. Nadalje, Upravni sud u Osijeku tumači da s obzirom na specifičnost situacije i nemogućnost S.M. da udovolji uvjetu dokazivanja poznavanja latiničnog pisma te iz objektivnih razloga ne može dostaviti potvrdu o tome, upravno tijelo  je trebalo utvrditi poznaje li i u kojoj mjeri S.M. hrvatski jezik i služi li se istim te u odnosu na navedeno upravno tijelo je trebalo utvrditi da li S.M. ispunjava uvjet predviđen čl. 96.st.1.toč.4. Zakona o strancima.

Pored toga Upravni sud ističe i iznimke, koje predviđa čl.97.st.2. Zakona o strancima, vezano za kategorije osoba koje  nisu dužne položiti ispit iz poznavanja hrvatskog jezika i latiničnog pisma, a u koje kategorije nisu svrstane i nepismene osobe. S obzirom na zanemarivi broj takvih osoba u praksi o kojoj kategoriji zakonodavac nije vodio računa, proizlazi da bi se smislenim tumačenjem navedene odredbe od takve obaveze trebalo osloboditi i osobe koje nisu pismene. U protivnom to bi značilo njihovo prisilno opismenjavanje što nije intencija zakonodavca, niti je u praksi ostvarivo.

 

Daljnji postupak

U 5/2020.g. PU Brodsko-posavska u ponovnom postupku nakon presude Upravnog suda u Osijek, pozvala stranku na dostavljanje podataka o sredstvima za uzdržavanje, s kim živi i da li ima kakve dodatne prihode za uzdržavanje te je očitovanje-odgovor na isti dopis poslan dana 22.5.2020.g. u PU Brodsko-posavsku.

Pozivom PU Brodsko-posavska od 2.7.2020. S.M. je pozvana na plaćanje upravne pristojbe za stalni boravak i preuzimanje rješenja za stalni boravak. Dana 9.7.2020.g. izvršeno preuzimanje predmetnog rješenja.

Ujedno je bitno za naglasiti da je S.M. imala i dugovanje po osnovi doprinosa za zdravstveno osiguranje te kako joj taj dug stvara smetnje, točnije bio bi prepreka za primitak u hrvatskog državljanstvo, to smo kao punomoćnici stranke dana 3.5.2020.g. podnijeli zahtjev za otpis nastalog duga, po osnovi čl. 148.st.4. Općeg poreznog zakona-nenaplativost duga zbog lošeg materijalnog i imovnog stanja dužnika kada bi naplata duga ugrozila uzdržavanje dužnika. Dopuna istog zahtjeva išla je 15.10.2019. te je nakon toga Ministarstvo financija, Porezna uprava, Središnji ured dana 21.4.2020.g. donio rješenje kojim se uvažava zahtjev S.M. za otpis duga za zdravstveno osiguranje za razdoblje od 2014-2020.g. u ukupnom iznosu od 40.425,75 kn. Dakle, otpis duga za zdravstveno osiguranje također je dao doprinos odobrenju stalnog boravka stranke odnosno time je ispunjen još jedan uvjet za primitak u RH državljanstvo.

Pozitivno se ocjenjuje postupanje Upravnog suda u Osijeku, prije svega zbog toga što je upravni spor riješen u relativno kratkom roku, za razliku od drugih upravnih sudova, kod kojih upravni spor traje u prosjeku godinu dana. Reguliranjem stalnog boravka S.M. će steći i druga prava u RH, kao npr. pravo na zdravstveno osiguranje kao bolesna osoba, socijalna davanja (zajamčena minimalna naknada), steći će mogućnost podnošenja zahtjeva za primitak u hrvatsko državljanstvo  nakon što napuni 8 godina neprekidnog boravka u RH, itd.

Nadamo se da će ova odluka pozitivno utjecati na rješavanje ovakvih budućih slučajeva te da će služiti kao primjer pozitivne prakse.

Ispis

Možda vam se svidi